U suvremenom digitalnom okruženju djeca i mladi svakodnevno su izloženi velikoj količini informacija različite kvalitete i vjerodostojnosti. Društvene mreže postale su jedan od najvažnijih izvora informiranja, ali istodobno predstavljaju prostor u kojem se brzo šire dezinformacije, prikriveno oglašavanje i manipulativni sadržaji. S ciljem razvoja kritičkoga mišljenja, medijske i digitalne pismenosti učiteljica povijesti Valentina Lasić i učiteljica hrvatskog jezika i književnosti Gorana Babić provele su akcijsko istraživanje među učenicima sedmih i osmih razreda Osnovne škole oca Petra Perice u Makarskoj i Osnovne škole dr. Franje Tuđmana u Brelima s obzirom na učeničku naviku površnog, fragmentiranog čitanja digitalnih sadržaja, teškoće u uočavanju prikrivenog oglašavanja te razlikovanje činjenica od mišljenja u medijskim i internetskim tekstovima. Istraživanje je provedeno od listopada 2025. do veljače 2026. godine te je obuhvatilo početnu anketu, provedbu interdisciplinarnih nastavnih aktivnosti iz Hrvatskoga jezika i Povijesti, izlaznu anketu te završnu evaluaciju. Rezultati pokazuju da učenici nakon provedenih aktivnosti uspješnije prepoznaju manipulativne sadržaje, propagandu, senzacionalističke naslove i nepouzdane izvore informacija te pokazuju veću spremnost za provjeravanje činjenica prije donošenja zaključaka.
Digitalna tehnologija omogućila je brz pristup informacijama, ali je istodobno povećala mogućnost širenja netočnih, nepotpunih ili namjerno iskrivljenih sadržaja. Mladi korisnici društvenih mreža svakodnevno su izloženi informacijama koje često prihvaćaju bez provjere njihove vjerodostojnosti. Razvoj kritičkoga mišljenja i medijske pismenosti stoga predstavlja jedan od važnijih odgojno-obrazovnih ciljeva suvremene škole.
Kritičko mišljenje podrazumijeva sposobnost analiziranja, procjenjivanja i vrednovanja informacija, dok medijska pismenost uključuje razumijevanje načina na koji mediji oblikuju poruke, utječu na stavove i stvaraju određene interpretacije stvarnosti. Nastavni predmeti Hrvatski jezik i Povijest pružaju brojne mogućnosti za razvoj tih kompetencija jer učenici analiziraju tekstove, izvore, argumente, perspektive i vjerodostojnost informacija.
Cilj istraživanja bio je utvrditi:
- koliko učenici prepoznaju prikriveno oglašavanje, manipulaciju i dezinformacije na društvenim mrežama,
- koliko su svjesni utjecaja influencera na oblikovanje mišljenja,
- u kojoj mjeri provjeravaju vjerodostojnost informacija,
- mogu li prepoznati propagandne i manipulativne tehnike,
- doprinosi li interdisciplinarni pristup razvoju kritičkoga mišljenja i medijske pismenosti.
Istraživanje je provedeno kao akcijsko istraživanje tijekom školske godine 2025./2026. a sudionici su bili učenici sedmih i osmih razreda Osnovne škole dr. Franje Tuđmana Brela te 7.c razreda Osnovne škole oca Petra Perice Makarska.
Istraživanje se sastojalo od tri faze:
- početna anketa o navikama korištenja društvenih mreža, prepoznavanju manipulacije i provjeravanju informacija,
- provedba nastavnih aktivnosti,
- završna anketa i analiza rezultata.
Početna anketa obuhvatila je 60 učenika, dok je završnu anketu ispunilo 50 učenika. Pokazala je da učenici vrlo često koriste društvene mreže te da većina smatra kako može prepoznati manipulativan sadržaj i provjeriti točnost informacija. Međutim, rezultati su ukazivali na potrebu dodatnoga osnaživanja praktičnih vještina kritičke analize sadržaja. Naime učenici su, osim samoprocjene vlastitih vještina, rješavali i zadatke analize medijskih i povijesnih tekstova.
Hrvatski jezik – analiza kratkog teksta
U tekstu o navodnom povećanju čitanja knjiga među mladima učenici su trebali prepoznati pokazatelje moguće nepouzdanosti informacije.
Rezultati pokazuju da je:
- 53,3 % učenika prepoznalo da informaciju nitko nije potvrdio,
- 43,3 % učenika uočilo da se tekst poziva na neslužbene podatke,
- 33,3 % učenika prepoznalo sumnjivo isticanje visokog postotka rasta,
- samo 1,7 % učenika smatralo je da tekst djeluje potpuno vjerodostojno.
Na pitanje što bi trebalo dodatno provjeriti kako bi vijest bila vjerodostojnija:
- 86,7 % učenika navelo je potvrdu izvora informacija i knjižnica,
- 48,3 % učenika provjerilo bi popis knjižnica koje sudjeluju,
- 20 % učenika provjerilo bi broj knjižnica u županiji.
Kada su trebali prepoznati najsumnjiviji dio teksta:
- 38,3 % učenika izdvojilo je tvrdnju da nitko iz knjižnica nije potvrdio informaciju,
- 31,7 % učenika izdvojilo je pozivanje na neslužbene podatke,
- 30 % učenika izdvojilo je izraz „čak 300 %“.
Ovi rezultati pokazuju da je već u početnoj anketi značajan broj učenika znao prepoznati određene pokazatelje nepouzdanosti, ali ne uvijek i najvažnije elemente koji utječu na vjerodostojnost informacije.
Povijest – analiza izvora i vjerodostojnosti informacija
U zadacima povezanima s procjenom vjerodostojnosti povijesnih i medijskih informacija učenici su pokazali različitu razinu uspješnosti. U primjeru vijesti o navodno pronađenoj kruni kralja Tomislava:
- 33,9 % učenika prepoznalo je da ne postoje službene potvrde arheologa,
- 18,6 % učenika prepoznalo je pozivanje na nepostojeće ili nejasne materijalne dokaze,
- 32,2 % učenika izdvojilo je godinu 1825. kao sumnjiv element,
- 15,3 % učenika nije prepoznalo elemente senzacionalizma.
Na pitanje kako bi provjerili točnost informacije:
- 67,8 % učenika navelo je korištenje udžbenika i provjerenih povijesnih izvora,
- 35,6 % učenika oslonilo bi se na informacije s društvenih mreža,
- 5,1 % učenika na komentare na YouTubeu,
- 10,2 % učenika ne bi dodatno provjeravalo informaciju.
Kod zadataka o provjeri vjerodostojnosti vijesti:
- 65 % učenika odabralo je provjeru službenih mrežnih stranica kao najpouzdaniji način provjere,
- 45 % učenika uspoređivalo bi više izvora,
- samo 8,3 % oslonilo bi se na mišljenje prijatelja.
Kod prepoznavanja problematičnih tvrdnji u vijesti:
- 42,4 % učenika prepoznalo je manipulativnu tvrdnju „navodno“,
- 25,4 % učenika prepoznalo je problematičnost tvrdnje da učenici više ne moraju pisati domaće zadaće,
- 22 % učenika izdvojilo je pozivanje na ravnatelja kao autoritet.
Nadalje u okviru nastave Hrvatskoga jezika učenici su analizirali dokumentarne filmove „Bitcoin Boy“ i „Sindrom 17“ te igrani film „Dječak u prugastoj pidžami“. Posebna aktivnost bila je „Razotkrivanje naslova“, tijekom koje su učenici analizirali clickbait tehnike odnosno klikolovke te prepoznavali senzacionalističke naslove i manipulativne elemente u medijskim sadržajima.
Aktivnosti su bile usmjerene na:
- razlikovanje činjenica i mišljenja,
- prepoznavanje emocionalno obojenoga jezika,
- uočavanje manipulativnih strategija,
- procjenu vjerodostojnosti izvora,
- kritičko čitanje medijskih sadržaja.
U nastavi Povijesti učenici su analizirali:
- karikature iz razdoblja neokolonijalizma,
- propagandne plakate i video materijale iz Prvoga svjetskog rata,
- propagandne plakate i medijske sadržaje iz Drugoga svjetskog rata,
- izvore iz razdoblja Hladnoga rata.
Posebna pozornost posvećena je:
- podrijetlu izvora,
- povijesnom kontekstu,
- svrsi nastanka izvora,
- procjeni pouzdanosti,
- prepoznavanju perspektive autora.
Kroz sadržaje „Razdoblje totalitarizama“, „History VS C. Columbo“ i „Historian Toolbox“ učenici su razvijali vještine povijesne perspektive te prepoznavali načine na koje propaganda oblikuje javno mnijenje i stvara stereotipe o „neprijatelju“.
Rezultati pokazuju da su učenici posjedovali osnovne vještine procjene vjerodostojnosti sadržaja, ali i da je postojao prostor za daljnji razvoj sposobnosti prepoznavanja senzacionalizma, propagande i manipulativnih tehnika, što je bilo polazište za planiranje nastavnih aktivnosti. Rezultati završne ankete pokazali su napredak u razumijevanju medijskih sadržaja i provjeravanju informacija. Čak 80 % učenika prepoznalo je nepoznat ili sumnjiv izvor kao jedan od glavnih pokazatelja lažne vijesti, dok je 58,3 % učenika prepoznalo nedostatak konkretnih podataka kao važan znak nepouzdanosti. Na pitanje o provjeri informacija 65 % učenika navelo je da bi provjerilo službene mrežne stranice i službene objave prije nego što bi prihvatili informaciju kao točnu. Više od polovice učenika (51,7 %) navodi da dodatno provjerava informacije koje djeluju sumnjivo, dok 45 % redovito uspoređuje više izvora. Rezultati pokazuju da učenici uspješno prepoznaju senzacionalističke elemente u naslovima i medijskim tekstovima te razumiju važnost provjere činjenica prije dijeljenja informacija. U području društvenih mreža najzastupljeniji je TikTok (78,3 %), zatim Snapchat (50 %) i YouTube (26,7 %). Čak 83,1 % učenika smatra da je važno ili vrlo važno da sadržaj influencera bude činjenično točan, dok njih 61 % navodi da bi neobičnu ili sumnjivu informaciju najprije provjerilo u više izvora.
Rezultati potvrđuju da su učenici razvili veću osjetljivost prema manipulativnim sadržajima te bolje razumijevanje procesa provjeravanja informacija. Posebno je značajno što učenici ne pokazuju samo teorijsko razumijevanje važnosti provjere izvora, nego i sposobnost primjene toga znanja u konkretnim situacijama. Interdisciplinarni pristup pokazao se učinkovitim jer su učenici iste kompetencije razvijali iz različitih perspektiva. Hrvatski jezik omogućio je analizu suvremenih medijskih sadržaja i jezika manipulacije, dok je Povijest pružila razumijevanje propagande i kritičke analize izvora kroz povijesne primjere. Takav pristup pridonosi razvoju transfera znanja, odnosno sposobnosti primjene naučenih vještina u različitim životnim situacijama.
Provedeno akcijsko istraživanje pokazalo je da sustavno uključivanje sadržaja medijske pismenosti u nastavu Hrvatskoga jezika i Povijesti pozitivno utječe na razvoj kritičkoga mišljenja učenika. Učenici su nakon provedenih aktivnosti pokazali veću sposobnost prepoznavanja nepouzdanih izvora, propagandnih tehnika, senzacionalističkih sadržaja i lažnih vijesti. Razvili su veću svijest o važnosti provjeravanja informacija te kritičkoga promišljanja sadržaja kojima su svakodnevno izloženi na društvenim mrežama. Rezultati potvrđuju važnost kontinuiranoga razvoja medijske, informacijske i digitalne pismenosti kao jedne od ključnih kompetencija za život i rad u suvremenom društvu te ukazuju na potrebu daljnjega uključivanja ovakvih aktivnosti u nastavni proces.
Ključne riječi: medijska pismenost, kritičko mišljenje, lažne vijesti, digitalna pismenost, društvene mreže, povijest, hrvatski jezik
učiteljica Povijesti, Valentina Lasić