Pjesnik  je učenicima 7. i 8. razreda predstavio svoju desetu samostalnu zbirku domoljubne poezije Luč Hrvata koju je priredila i uredila naša učiteljica Vanja Sokol, koja nam je i upriličila ovaj zanimljiv i poučan susret.

Pjesnik je započeo predstavljanje pjesmom Hrvatske imenice kojom je istaknuo kako se ne smijemo ustručavati izgovoriti ime Hrvat, Hrvatica ili Hrvatska nego moramo biti ponosni jer smo Hrvati.

U svim Šutrinim pjesmama plamte osnovne vrijednosti čovjeka i života: ljubav, obitelj, vjera i domovina. Njegovi stihovi nepresušan su izvor ljubavi i molitve, ali i snažan poziv na zajedništvo i čuvanje sjećanja na sve koji su za nas i našu budućnost nesebično darovali svoje živote.

Pjesnik nas je proveo kroz cijelu našu povijest cijelom Lijepom Našom krasnosloveći stihove svojih pjesama zanosom duše i ljubavi, ne samo prema Domovini nego i prema ženi/majci.

Na pitanje koji je najbitniji motiv i najbitnija poruka njegovih pjesama, učenik 7. razreda Marko Tomaš je odgovorio: Da svi Hrvati budu zajedno!

Kroz nastavak razgovora, pjesnik je ispričao što je svom kolegi iz Njemačke odgovorio na pitanje kako smo se mi Hrvati uspjeli osloboditi tadašnje treće sile u Europi.

Zato što je u hrvatskome narodu najveća formacija bio VOD:  V = vjera, O = obitelj,

D = domovina.

Pjesnik je naglasio kako je ono što će se naučiti u školi samo nadogradnja na temelje koje postavi obitelj.

Nakon pitanja tko je otac hrvatske književnosti na koje je Marta Marija Picić (učenica 8. razreda) odgovorila da je to M. Marulić, pjesnik je nastavio krasnosloviti svoje stihove na čistoj hrvatskoj ikavici i govorom običnog malog čovjeka.  

Na kraju ovog zanimljivog i poučnog predstavljanja u kojem smo povezali povijest, hrvatski jezik, geografiju i vjeronauk, pjesnik je svojom zbirkom nagradio nekoliko učenika i to: Marka Tomaša (7. r.), Martu Mariju Picić (8. r.) i Petru Carević (8. r.) koja se pjesniku zahvalila na gostovanju i uručila mu prigodan dar – radove naše učeničke zadruge Rašeljkica.

Predstavljanu su nazočili i ravnatelj Ante Škrabić, učiteljica Ivana Ravlić te pedagoginja Ana Filipović.

Što su o pjesniku Šutri rekli učenici:

Puni smo dojmova, svojim stihovima i glasom dopire do svakog srca. Šteta što ovaj školski sat nije trajao barem duplo nego inače! (svi)

Krasnosloveći svoje stihove s tolikim uzbuđenjem, strašću i iskrenošću svojih riječi, pjesnik nas je toliko zainteresirao da smo u tišini upijali svaku njegovu riječ. Svi smo se zaljubili u njegove stihove i jako mi je drago što sam imala priliku upoznati pjesnika i njegove pjesme. (Mila Žamić, 8. razred)

Ugodno smo iznenađeni načinom govorenja stihova, i moramo priznati da nismo sreli čovjeka koji poput pjesnika Šutre iskazuje ljubav prema Domovini. Na kraju se pitamo zašto imati rat kad možemo imati mir, zašto mrak kad može biti svjetlo?! Hrvatska je ponos i svi bi trebali biti ponosni što su Hrvati. (Petra Carević i Nena Šošić, 8. razred)

Svoju energiju prenosi na slušatelje i čitatelje. Domovinu je opisao kao majku koja se brine o svemu, a bez majke Hrvatice ne bi bilo ni Domovine. U  svojoj knjizi govori o luči koja se nikada neće i ne smije ugasiti, a svi Hrvati se moraju držati zajedno kao braća i sestre, ne smiju se sramiti svoga podrijetla i moraju bez straha i puni ponosa izgovarati ime svoje domovine Hrvatske. (Lidija Tomaš i Ivo Filipović, 8. razred)